Implementacija korporativnih programa wellbeing-a je ključna investicija u zdravlje i produktivnost radne snage. Međutim, uprkos prednostima koje ovi programi nude, neki zaposleni mogu oklijevati, a neki se čak i opirati, da u potpunosti učestvuju i angažuju se u aktivnostima, koje su ne samo u njihovom ličnom interesu, nego i u interesu kompanije. Razumijevanje razloga iza ovakvih stavova ključno je za prevazilaženje barijera i promoviranje kulture wellbeing-a unutar kompanije. Evo pet uobičajenih razloga zašto neki zaposleni nerado prihvataju korporativne programe wellbeing-a:
1. Nedostatak svijesti:
Jedan od primarnih razloga zašto zaposleni možda ne prihvataju u potpunosti korporativne programe wellbeing-a je jednostavno nedostatak svijesti. Ako zaposleni nisu svjesni resursa, usluga i beneficija koje se nude kroz ove programe, manja je vjerovatnoća da će učestvovati. Poslodavci treba da efikasno komuniciraju i promovišu svoje wellbeing inicijative kako bi osigurali da su zaposleni svjesni dostupne podrške i razumjeli kako im ona lično može koristiti.
2. Stav „nemam vremena“:
U današnjem brzom radnom okruženju, zaposleni često navode ograničeno vrijeme kao prepreku uključivanju u korporativne programe wellbeing-a. Mogu se osjećati preopterećeni radnim zahtjevima, rokovima i ličnim obavezama, što ih navodi da daju prioritet drugim zadacima u odnosu na svoje zdravlje. Kako bi odgovorili na ovaj izazov, poslodavci mogu ponuditi fleksibilan raspored, određene „wellbeing pauze“ i alate za upravljanje vremenom kako bi pomogli zaposlenima da daju prioritet brizi o sebi i da odvoje vrijeme za aktivnostiusmjerene na unaprjeđenje wellbeing-a.
3. Otpor na promjene:
Promjene se mogu susresti s otporom, jer neki zaposlenici možda neće biti voljni da usvoje neke nove navike i ponašanja, čak i ako su oni korisni za njihovo zdravlje. Bilo zbog straha od nepoznatog, skepticizma u pogledu efikasnosti programa ili straha od izlaska iz zone udobnosti, otpor promjenama može ometati prihvaćanje zaposlenika za korporativne wellbeing inicijative. Poslodavci to mogu riješiti negovanjem kulture podrške i uključivanja koja podstiče otvorenu komunikaciju, povratne informacije i postupno prilagođavanje promjenama.
4. Nedostatak personalizacije:
Korporativni weellbeing programi koji imaju OSFA pristup (One-Size-Fits-All) mogu imati poteškoća da angažuju zaposlenike koji imaju različite preferencije, interese i zdravstvene potrebe. Kada zaposleni shvate da program ne zadovoljava njihove individualne potrebe ili se ne bavi njihovim specifičnim zdravstvenim problemima, možda će biti manje skloni učestvovanju. Poslodavci mogu povećati uključenost zaposlenika nudeći personalizirane wellbeing planove, prilagođene resurse i ciljanu podršku koji su u skladu s jedinstvenim zdravstvenim ciljevima i izazovima svakog pojedinca.
5. Nedovoljna motivacija i poticaji:
Motivisanje zaposlenih da aktivno učestvuju u korporativnim wellbeing programima zahtijeva više od pukog nuđenja resursa i usluga – takođe zahtijeva stvaranje osećaja motivacije, svrhe i odgovornosti. Zaposlenicima može nedostajati unutrašnja motivacija ili eksterni poticaji potrebni za održavanje njihovog angažmana u wellbeing inicijativama. Poslodavci mogu povećati motivaciju implementacijom podsticajnih programa, šema za odavanje priznanja, mogućnosti postavljanja ciljeva i elemenata gamifikacije koji učešće čine nagrađujućim, ugodnim i pogodnim za dugoročnu promjenu ponašanja.
Obraćajući se ovim uobičajenim preprekama za prihvatanje zaposlenih, organizacije mogu optimizovati svoje korporativne wellbeing programe, povećati učešće zaposlenih i njegovati kulturu zdravlja i dobrobiti. Podsticanjem svijesti, pružanjem fleksibilnosti, upravljanjem otporom na promjene, personalizacijom wellbeingponuda i jačanjem motivacije i poticaja, poslodavci mogu osnažiti svoju radnu snagu da prihvate i imaju koristi od korporativnih wellbeing inicijativa, što dovodi do poboljšanja dobrobiti, zadovoljstva i produktivnosti, a time i lojalnosti zaposlenih.
Comments