Nikakva posebna pamet - u timskom sportu je danas opšteprihvaćena činjenica da, u pravilu, pobjeđuju timovi koji imaju najmanje povrijeđenih igrača. Drugim riječima, ne pobjeđuju timovi koji imaju jednog ili dva dobra (čitaj „najbolja“) igrača, nego pobjeđuju timovi koji imaju dovoljan broj zdravih igrača, koji će vrlo zahtjevnu takmičarsku sezonu biti u stanju igrati na potrebnom nivou, kako u pogledu intenziteta, tako i u pogledu kvaliteta. U individualnim sportovima, razumljivo, sportista može ostvariti željene i ciljane rezultate samo ukoliko kroz cjelokupni pripremni i takmičarski dio sezone ostane nepovrijeđen.
Amel Tuka: „Atletika je prelijep, ali nemilosrdan sport – i najmanja greška, najsitniji detalj, te može koštati rezultata ili cijele sezone. Saradnja sa trenerom Adnanom, i njegovim timom u PFHSC trening centru, omogućila mi je da se, kada su u pitanju snaga i kondicija, posvetim upravo tim najsitnijim detaljima u svim dijelovima treninga, da ostanem zdrav i da budem vrhunski spreman kada je najpotrebnije. Efekti takvog rada, u kombinaciji sa modifikovanom ishranom i mentalnim treningom, su u 2019. godini krunisani obaranjem rekorda BiH na 400m, osvajanjem mitinga dijamantske lige, i osvajanjem srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu u Atletici.“
Istovremeno, često se čuje da su ekipu „zadesile“ povrede, da se nekom igraču ili pojedincu „desila“ povreda u najkritičnijem dijelu sezone, da nije imao sreće itd. Iako postoje određene povrede koje se jednostavno dese, kao što su, na primjer, povrede koje se dobiju kao rezultat neželjenog kontakta (nogomet, košarka, rukomet), i koje se kao takve mogu teško predvidjeti i prevenirati, mi smo mišljenja da se većina povreda, zapravo, ne dešavaju.
Upravo suprotno, mišljenja smo da se povrede, a prije svega povrede mišića, ligamenata, i zglobova uzrokuju.
Uzroci povreda / Rizici
Prema Gray Cook-u, postoji nekoliko dominantnih uzroka povrjeđivanja. Među najčešće spadaju:
#1 Prethodne povrede
Prethodne povrede su uzrok koji je, vrlo vjerovatno, samo indirektni uzrok nove povrede. Naime, mnogo je vjerovatnije da se, nakon što je povreda sa medicinskog stajališta sanirana (u smislu da nema više bolova i uspostavljena je funkcija povrijeđenog dijela tijela), iz niza razloga (strah od ponovnog povrjeđivanja ili nesvjesno izbjegavanje normalnog pokreta kao npr. dribling u lijevu ili desnu stranu), sportista usvaja nove obrasce kretanja, koji odstupaju od normalnih, „čuvajući“ se tako od nove povrede. Međutim, takvi disfunkcionalni obrasci kretanja dovode do loše biomehanike pokreta, što u konačnici dovodi do toga da određene grupe mišića, tj. dijelovi tijela, rade više, a drugi manje, čime se rizik od nove povrede značajno povećava.
#2 Asimetrije
Asimetrije, koje se mogu odnositi na razlike u stabilnosti, mobilnosti ili snazi pojedinih dijelova tijela (lijeva – desna strana; prednja – zadnja strana; agonisti – antagonisti), dovode do toga da sportista kompenzira slabost jedne strane tako što dodatno opterećuje drugu stranu, ili tako što u pokret uključuje određene mišićne skupine ili dijelove tijela koje prema biomehanici takvog pokreta imaju minimalnu ili nemaju nikakvu ulogu. Sportisti, a naročito vrhunski sportisti, imaju takve sposobnosti da vrlo dobro i vrlo vješto (brzo se kreću, imaju dobru koordinaciju, itd) kompenziraju i/ili supstituiraju svoje disfunkcionalnosti i asimetrije. Dakle, oni igraju nogomet, košarku, rukomet, odbojku na vrhunskom nivou, ili su uspješni atletičari, plivači, karatisti, bokseri itd, ali se zbog kompenzacijskih i supstuticijskih pokreta značajno više umaraju i gube na efikasnosti. Drugim riječima, koliko god da su dobri u svom sportu, ukoliko bi se riješili asimetrija i disfunkcionalnosti, te kompenzacijske i supstitucijske pokrete sveli na minimum, oni bi bili brži, jači, eksplozivniji, agilniji i mogli bi vrhunske rezultate ostvarivati u dužem vremenskom periodu.
#3 Motorna kontrola
Motorna kontrola nije ništa drugo nego sinonim za stabilnost. Nerijetko se pojam „stabilnost“ mijenja sa pojmom „snaga“. Međutim, dok snaga predstavlja sposobnost proizvodnje sile da bi se inicirao ili izveo određeni pokret, stabilnost predstavlja sposobnost proizvodnje sile da bi se umanjio ili spriječio određeni pokret. Stabilnost zahtijeva odgovarajući tajming, kordinaciju i sposobnost motorne kontrole mišića koji u tijelu djeluju kao stabilizatori. Ukoliko sportista ima optimalnu mobilnost, jedini razlog za njegovo „loše“ kretanje (koje će biti zasnovano na kompenzacijama i supstitucijama) je neadekvatna stabilizacija. Stabilizacija se može, i treba, unaprijediti ukoliko želimo prevenirati povrede koje nastaju kao rezultat neadekvatne stabilizacije.
#4 BMI (Body Mass Index)
BMI je varijabla koja može biti povezana sa činjenicom da je teže/veće stvari teže kontrolirati u pokretu, bilo zbog nedostatka mobilnosti, ili stabilnosti.
#5 Glupost/ nepažnja
Nepažnja je varijabla koju je gotovo nemoguće kontrolisati. U ovaj uzrok mogu spadati naizgled bezazlene situacije, koje u profesionalnom sportu mogu dovesti do propuštanja treninga, naročito u pripremnom dijelu, ali i u takmičarskom periodu, kao što su žuljevi zbog pogrešno obučenih čarapa, pogrešno odrezani nokti, sve druge povrede koje su rezultat nepažnje.
Zanimljivo je da, u određenom broju NBA ekipa, pripremni dio sezone počinje 20-minutnim predavanjem o tome kako se oblače čarape. Razlog za uvođenje ove prakse je konstatacija da jedan NBA tim ne može sebi priuštiti da igrač, zbog žuljeva uzrokovanih nemarnim oblačenjem čarapa, propusti treninge ili utakmice ili da treninge ili utakmice igra na nivou koji nije maksimalan.
Na kraju, ako se vaše dijete bavi sportom trebate se zapitati:
1. Da li je ranija povreda možda dovela do nekih disfunkcija i kompenzacija, zbog čega bi neka nova povreda mogla da se „desi“?
2. Da li se dijete optimalno razvija i da li ima simetrične kretne obrasce? Umara li se previše zbog toga? Oporavlja li se kako treba?
3. Da li dijete ima kvalitetnu motornu kontrolu (statičku i dinamičku), ili kičmeni stub trpi zbog nemogućnost kontrole pokreta?
4. Posjeduje li dijete dovoljno snage da vlada svojim tijelom u razvoju? Najčešće čujemo da je dijete „naglo izraslo“. Nije problem u „izrastanju“, dijete i treba da raste i izrasta, nego u tome što centralni nervni i mišićno-koštani sistem, kroz adekvatan trening, nisu pripremljeni za promjene u kretanju koje nastaju rastom i izrastanjem.
Ako imate dilema u pogledu razvoja vašeg djeteta, ili ako vam je potrebna pomoć ili savjet – kontaktirajte nas i mi ćemo vam vrlo rado pomoći.
Pročitajte i naše ostale tekstove iz kategorije "djeca" i "trening".
