Kiseonik je molekul života. Uključen je u svaku reakciju našeg tijela koja je neophodna za održavanje života i kretanja. To je temeljni element dugog i kvalitetnog života. Bez kiseonika, smrt je neizbježna. Srećom, naše tijelo ima jedinstveni “kompjuterski” sistem koji nam omogućava da dišemo bez razmišljanja o disanju. Naš mozak i neuroni osiguravaju da se razmjena kisika i transport oksigenirane krvi kroz svaku ćeliju u našem tijelu odvijaju neprimjetno u pozadini. U ovom tekstu pročitajte kako se taj proces odvija, te kako oksigen utiče na bolesti srca, plućne bolesti i dijabetes, i vašu biološku starost, i na koji način možete preventivno djelovati kako biste mogli uživati u kvaliteti života.
Kiseonički lanac
Da bismo bolje razumjeli izjavu „Kiseonik je molekul života“, prvo treba razumjeti kako i zašto naša tijela koriste kiseonik. Kiseonik je katalizator za oslobađanje energije u svakoj ćeliji, što je neophodno za održavanje života i kretanje.Navedeni proces uključuje korištenje kisika za oksidaciju ili, drugim riječima, „sagorijevanje“ hranjivih tvari (primarno masti i ugljikohidrata) koje konzumiramo. Praktično, proces „gorenja“ je vrlo sličan onome što se dešava u kaminu kada zapalite komad drveta, a kiseonik u interakciji sa drvetom u hemijskoj reakciji oslobađa energiju, u ovom slučaju toplotu.
Oksidacija hranjivih tvari oslobađa energiju koju naše ćelije koriste da bi ostale žive, kretale se i pokretale druge vitalne funkcije poput disanja, varenja, otkucaja srca i rada mozga. Iako ovaj proces može zvučati jednostavno, on uključuje nekoliko sistema u našem tijelu i zapošljava većinu ključnih organa.
Kako proces funkcionira?
Prvo, molekuli kiseonika ulaze u pluća udisanjem. Pluća zatim apsorbuju molekule kiseonika kroz specijalizovane membrane zvane alveole i prenose ih u krvotok. Njihov prijenos u krvotok odvija se putem specijaliziranog hormona zvanog hemoglobin, koji može privući i zadržati molekule kisika na svojoj površini i tako djelovati kao transportni mehanizam. Kako hemoglobin privlači molekule kisika, krv postaje bogata kisikom koji se može prenositi po tijelu. Krv bogata kiseonikom se uz pomoć srca pumpa kroz tijelo, pomažući molekulima kiseonika da stignu do svake ćelije.
Kada molekuli kiseonika stignu na svoje odredište, odvajaju se od hemoglobina i ulaze u ćeliju. Unutar ćelije postoje namjenski sistemi zvani mitohondriji, koji su odgovorni za korištenje novoisporučenog kisika za oksidaciju i razgradnju masti i ugljikohidrata koje smo konzumirali. Razgradnjom masti i ugljikohidrata oslobađa se energija, koja se koristi za održavanje odgovarajuće temperature u našem tijelu i kretanje (npr. rad na poslu, hodanje ili trening). Oksidacija masti i ugljikohidrata oslobađa karbon dioksid (CO2), koji se mora očistiti iz našeg tijela. Posljedično, CO2 se izbacuje iz ćelije i pušta u krvotok, gdje se prenosi natrag u pluća. Konačno se izdisanjem CO2 izbacuje u okolinu. Ovaj proces je također poznat kao aerobno metaboličko disanje, ćelijsko disanje ili aerobni metabolizam i čini više od 95% naše ukupne proizvodnje energije.
Ono što je važno imati na umu iz gore opisanog procesa koji nazivamo metabolizam je da su četiri značajna sistema uključena u apsorpciju, isporuku i upotrebu kiseonika u “sagorijevanju” masti i ugljenih hidrata, a to su pluća, srce, krv i ćelije. To znači da nastupanje problema u bilo kojem od četiri navedena sistema, može doći do poremećaja u radu metabolizma, što može imati dalekosežne posljedice po zdravlje.
Hronične bolesti i lanac kiseonika
Hronične bolesti su obično stanja uzrokovana faktorima načina života kao što su loša prehrana, nedostatak vježbanja ili pušenje, i one uzrokuju kontinuirano smanjenje kvaliteta i trajanja života. Četiri najčešća, smrtonosna hronična stanja su bolesti srca, bolesti pluća, rak i dijabetes.
Osim raka, naučna zajednica sada otvoreno priznaje da su bolesti srca, plućne bolesti i dijabetes visoko međusobno povezani u smislu njihovih osnovnih pokretača i visokog stepena komorbiditeta (jedno vodi drugom). Termin koji se danas koristi za karakterizaciju ovog kolektivnog poremećaja je “kardiometabolički sindrom”. Bez obzira na doprinos vježbanja ili ishrane kardiometaboličkom sindromu, njegova pojava se uvijek može pratiti do lanca kisika. Konkretno, prekid lanca kiseonika u bilo kojoj od četiri osnovne komponente, srcu, krvi, plućima i ćelijama, direktno je povezan sa pojavom kardiometaboličkog sindroma, odnosno hiperinzulinemije i inzulinske rezistencije, kao međustanja, koja vode ka dijabetesu tipa 2.
Zaključak
Iz svega rečenog moguće je zaključiti da je način na koji oksigen, kao molekul života, teče kroz tijelo najbolja slika nečijeg zdravlja. Upravo zbog toga, razvijene su metode za analizu i praćenje lanca kiseonika, kako bi se eventualni problemi u funkcionisanju dijelova sistema (pluća, srce, krvotok, ćelije) prepoznali na vrijeme, i poduzele mjere sa ciljem unaprjeđenja dužine i kvaliteta života. Jedan od najsavremenijih analiza je analiza daha, poznatija i kao metaboličko testiranje, koja predstavlja zlatni standard, tj. trenutno najbolji mogući, naučno verificirani test, u određivanju kako lanac kiseonika funkcioniše.
Ako se želite podvrgnuti metaboličkom testiranju, saznati kako vaše tijelo biološki funkcioniše i kako sebi možete unaprijediti zdravlje, više o metaboličkom testiranju pročitajte ovdje, a termin za testiranje zakažite slanjem emaila na info@pro-fit.ba ili putem naših instagram profila @team_pfhsc ili @maljevic_adnan_kinez
*Ovaj blog je dio teksta koji je u izvornoj formi objavljen u magazinu ++ MAG, u izdanju KLIKA-e. Cijeli magazin, kao i integralni tekst članka pod nazivom "O2: Moć daha" dostupan je ovdje.
