Koje su to ključne komponente fizičkog razvoja mladih i kada se one trebaju razvijati?
Činjenica je da živimo u vremenu kada sve veći broj osoba, i sve mlađe osobe, pod raznim utjecajima (dobrim i lošim), odlaze u teretane, fitnes ili trening centre. Neki tamo idu jer žele biti bolji u svom sportu, neki jer im je doktor rekao da trebaju „nešto“ jačati da bi bili zdraviji, neki jer žele sebi lijepo da izgledaju, a neki „onako“, da potroše malo vremena. Istovremeno, kada je u pitanju trening snage za djecu, često čujemo besmislene stavove da djeca ne smiju „ni proviriti“ u teretanu prije 15. ili 16. godine života, jer će prestati da rastu. Ili djevojčice, djevojke i žene ne smiju dizati tegove jer će izgledati kao muškarci i sl. Takve izjave imaju smisla koliko i izjava: djeca ne smiju ići u restorane, jer će se udebljati ili završiti u alkoholiziranom stanju. Naravno da smiju ići u restorane, a šta će tamo jesti i piti, i kakve će to efekte imati na njih, zavisi od toga sa kim su tamo otišli, i ko i kako će da ih usluži. Isto je i sa teretanom, fitnes ili trening centrom.
Nije bitno gdje ideš da treniraš, nego šta ćeš na treningu da radiš, kako ćeš to da radiš i zašto?
Pitanje je neizbježno: otkud takvi stavovi?! U pozadini ovakvih stavova o treningu snage za mlađu populaciju je, vrlo jednostavno, neznanje o osnovnim karakteristima psiho-fizičkog razvoja mladih, kao i o samom trenažnom procesu, odnosno njegovoj ulozi u razvoju mladih. U ovom kratkom tekstu, donosimo nekoliko osnovnih informacija o ovoj temi, sa osnovnim ciljem da pomognemo roditeljima da razumiju šta njihovo djete smije, šta ne smije, šta mora raditi u pojedinim fazama svog razvoja i kojim redoslijedom (jer ni kuća se ne pravi od krova, niti obrok u 5 slijedova započinje desertom). Na kraju krajeva, nemaju svi novopečeni roditelji znanja o tome šta njihova beba smije da jede i pije u pojedinim sedmicama i mjesecima života, ali brinući se o svojoj djeci, traže smjernice i u pravilu rade sjajan posao vodeći računa da ne opterete djetetov želudac preteškom hranom (zna se kada se u ishranu uključuje grah), da mu ne daju hranu koja će izazvati alergijsku reakciju (slatke su, ali nema jagoda u ishrani dok su još mali), ili da ne sjedi prerano jer to nije dobro za kukove, kičmu i zglobove.
Dakle, roditelji brinu o djeci kad su vrlo mali. E, pa, dragi moji roditelji, o djeci se treba brinuti i kada malo porastu.
Bez namjere da vas davimo opširnom literaturom (na kraju teksta imate par referenci na radove, koji su korišteni u pripremi ovog teksta za vas) ovdje ćemo ukratko navesti nekoliko uputa, opštih smjernica, koje proizilaze iz aktuelne naučne literature, a koje će vam pomoći da donesete odluku o tome da li da dijete pošaljete na trening ili ne i olakšati vam da odlučite gdje ćete djecu poslati i kome ih povjeriti (realno, ni svoje auto ne odvezete u bilo koju garažu na popravak, niti jedete u bilo kojem restoranu – samo provjereno!). Obzirom da slike „govore više od 1000 riječi“, stavljamo vam na raspolaganje i dvije slike (Lloyd/Oliver, 2012), koje će vam olakšati razumijevanje teme: MODEL FIZIČKOG RAZVOJA MLADIH.
Izvor: Rhodri S. Lloyd and Jon L. Oliver (2012) The Youth Physical Development Model: A New Approach to Long-Term Athletic Development. Strength and conditioning journal, June 2012
Izvor: Rhodri S. Lloyd and Jon L. Oliver (2012) The Youth Physical Development Model: A New Approach to Long-Term Athletic Development. Strength and conditioning journal, June 2012
Prije nego nastavite čitati, obratite pažnju na veličinu slova – što su slova veća, to znači da se u toj fazi razvoja određena sposobnost/vještina treba intenzivnije razvijati. Primjera radi, fundamentalni kretni obrasci (FMS) se razvijaju u djetinjstvu (hronološki do 8. godine), a vještine specifične za pojedine sportove (SSS) svoj puni intenzitet dobivaju tek sa adolescencijom (u pravilu u 12. godini života). Također, obratite pažnju na razlike između djevojčica i dječaka.
Šta proizilazi iz ovih slika:
#1 Fundamentalni kretni obrasci (uključujući i mobilnost), snaga, brzina, eksplozivnost, agilnost, specifične sportske vještine, hipertrofija (povećanje mišićne mase) i izdržljivost su najvažnije komponente fizičkog razvoja mlade osobe.
#2 U različitim fazama razvoja, navedenim komponentama se posvećuje više ili manje pažnje u zavisnosti od biološkog statusa djeteta. Naime, godine vašeg djeteta su važan faktor, ali ne mogu se smatrati kao jedini važan faktor u pogledu toga kada dijete smije, odnosno kada dijete treba (da ne kažemo „mora“) trenirati/razvijati pojedine sposobnosti. Proces rasta i sazrijevanja djece je individualan, a nauka je pokazala da na razvoj pojedinih motoričkih sposobnosti mnogo veći utjecaj imaju visina i težina djeteta, nego hronološke godine života. Visina i težina, sa druge strane, nisu uvijek direktno i isključivo odraz godina života. Zato je mnogo važno voditi računa o biološkom statusu djeteta. Također, važno je znati da se djevojčice razvijaju nešto ranije od dječaka. Ranije ulaze u pubertet, hormonalni status im se mijenja ranije, pa se to mora imati u vidu prilikom definisanja programa treninga.
Pročitajte i naš tekst: "Sport i optimalan fizički razvoj mladih – 6 preporuka za roditelje i trenere".
#3 Fundamentalni kretni obrasci (FMS) se razvijaju u ranom djetinjstvu (najčešće do navršenih 12 godina), i OSNOVNA JE PRETPOSTAVKA (zajedno sa snagom) za razvoj vještina specifičnih za pojedine sportove (SSS). Drugim riječima, fundamentalni kretni obrasci trebaju biti redovno provjeravani i korigovani u ranom djetinjstvu, kako bi dijete u kasnijim fazama života moglo optimalno da se razvija u okviru nekog od sportova. Također, od izuzetnog su značaja kao pretpostavka za razvoj osnovnih motoričkih sposobnosti kao što su brzina, eksplozivnost i agilnost.
#4 Druga najvažnija komponenta u optimalnom razvoju djeteta je SNAGA (Strength). Snaga ne gubi na značaju tokom cijelog perioda razvoja mlade osobe, a danas znamo da izuzetnu ulogu igra i u pogledu kvaliteta života i zdravlja odraslih osoba (link na blog o tome). Važno je međutim znati da se, u različitim fazama razvoja mlade osobe, snaga razvija i unaprjeđuje različitim pristupima u pogledu strukture, intenziteta i volumena. Drugim riječima, ne samo da djeca smiju da razvijaju snagu - djeca MORAJU DA RAZVIJAJU SNAGU. A zadatak je trenera da zna na koji način se to treba raditi, i o čemu se mora voditi računa kako bi se omogućio optimalan razvoj djeteta. Razvoj snage će posebno dobiti na značaju u periodu kada se mijenja hormonalni status djeteta, kada dolazi i do uvećanja mišićne mase. Taj period nastupa, u pravilu, nakon 14. godine za dječake, odnosno nakon 12. godine za djevojčice. Insistirati na povećanju mišićne mase prije tog perioda potpuno je besmisleno. Na kraju, danas je naučno dokazano da sve ostale motoričke sposobnosti (vidi dole) imaju direktnu vezu sa snagom i zavise od snage. Stoga je razvoj SNAGE apsolutni prioritet u svakom pogledu.
#5 BRZINA (speed), EKSPLOZIVNOST (power) i AGILNOST (agility) su trebaju biti u fokusu u djetinjstvu, i u ranoj fazi adolescencije. U djetinjstvu se razvijaju kroz manje strukturirane treninge (dakle, kroz igru), prije svega stimulirajući neuralnu aktivaciju kroz različite skokove i sprint trčanje. Sa druge strane, sa nastupom adolescencije (u pravilu tokom 12. godine života) uvode treninzi koji imaju nešto ozbiljniji, strukturiraniji pristup koji pored neuralne aktivacije potiču i strukturalne promjene (trening snage).
!!! OPREZ !!! Ranu i srednju fazu adolescencije karakteriziraju izrastanje (djeca dobivaju na visini) i povećanje mišićne mase (djeca dobivaju na težini). Fizika je neumoljiva – djeca u tom periodu su suočena sa potrebom da kontroliraju veće (naglo izrasle) i teže (zbog mišića) udove, te da vladaju i kontroliraju izduženo tijelo (pomjereno težište). Ukoliko trening nije prilagođen novonastaloj situaciji, povećava se rizik od usvajanja neadekvatnih kretnih obrazaca (kroz kompenzacije i supstitucije), povećavanja asimetrija (lijeva-desna strana), a time se povećava i rizik od povrjeđivanja. Očigledan primjer za to su mladi košarkaši koji prečesto povrjeđuju skočne zglobove, koljena ili leđa. Ništa rjeđe se ne susrećemo niti sa mladim nogometašima kojima su već stradala koljena, popucali mišići ili ligamenti.
#6 IZDRŽLJIVOST (endurance) je komponenta kojoj, prema ovom modelu, ne treba posvećivati previše pažnje u ranim fazama razvoja mlade osobe. Nekoliko je razloga za to. Prvo, radi se o komponenti koja apsolutno nije nužna kod velike većine aktivnosti, uključujući i sportove. U velikoj većini sportova se traži eksplozivnost, brzina i brzinska izdržljivost (sposobnost ponavljanja velikog broja kraćih sprinteva, uz minimalne razlike u brzini između pojedinačnih trčanja). Čak i profesionalni fudbaleri, tokom utakmice, izuzetno rijetko trče dionice duže od 20m. To jednako važi i za košarku i za rukomet, kao masovne sportove koje karakterizira trčanje. Izdržljivost, u smislu sposobnosti djeteta da bude intenzivno fizički aktivno u dužem vremenskom periodu, bez ostvarenja maksimalne brzine, dolazi do izražaja eventualno u kasnijim fazama adolescencije, neposredno pred fazu u kojoj se dijete počinje smatrati „odraslom osobom“. Dakle, tek oko 17-18 godine za dječake, a za djevojčice još i kasnije. Drugo, za razliku od ranije navedenih komponenti, naučno je dokazano da se izdržljivost vrlo kvalitetno može trenirati u kasnijim fazama života. Treće, možda i najvažnije, dosadašnja iskustva u mnogo razvijenijim sportskim sistemima su pokazala da nastavnici u školama, kao i treneri u mlađim kategorijama, ne raspolažu potrebnim znanjima za adekvatan razvoj fundamentalnih pokreta, snage, brzine, eksplozivnosti i agilnosti, pa imaju tendenciju organizovanja aktivnosti koje su usmjerene na razvoj izdržljivosti. Drugim riječima, djeca kroz ostale fizičke aktivnosti razvijaju izdržljivost.
Imajući u vidu sve što je ovdje rečeno, pripremili smo za vas i tekst pod naslovom "Djeca i teretana - 3 savjeta za roditelje".
Opširnije o modelima optimalnog fizičkog razvoja mladih možete naći u slijedećim naučnim radovima:
Rhodri S. Lloyd and Jon L. Oliver (2012) The Youth Physical Development Model: A New Approach to Long-Term Athletic Development. Strength and conditioning journal, June 2012
Viru, A., Loko, J., Harro, M., Volver, A., Laaneots, L, and Viru, M. (1999). Critical Periods in the Development of Performance Capacity During Childhood and Adolescence. European Journal of Physical Education, 1999/4.
Ford, P., Croix, D.S., Lloyd, R., Meyers, R., Moosavi, M., Oliver, J., Till, K., Williams, C. (2011) The Long-Term Athlete Development model: Physiological evidence and application. Journal of Sports Sciences, 29: 4.
